Ne moraš „osjetiti“ svaku vježbu

„Ne osjećam dovoljno prsa.“

„Ne peče me biceps.“

„Ovu vježbu ne osjećam u leđima.“

I onda ljudi promijene vježbu.

Pa ponovno.

Pa ponovno.

Sve dok ne pronađu onu koja daje najveće pečenje.

Ali postoji problem:

pečenje nije mjera toga koliko će ti mišić napredovati.

Možeš jako osjetiti neku vježbu, a mjesecima na njoj ne postati ni malo jači.

A možeš raditi drugu bez spektakularnog osjećaja u mišiću i kroz vrijeme dizati više, raditi više ponavljanja i napredovati.

To ne znači da tehnika nije važna.

Naravno da jest.

Ako tijekom veslanja radiš sve osim leđa, treba pogledati izvedbu.

Ali nemoj svaku dobru vježbu odbaciti samo zato što nemaš osjećaj:

„Wow, ovo gori.“

Ja bih provjerio tri stvari

*1. Izvodim li vježbu pravilno?
Kontroliraš pokret i koristiš puni raspon koji ti odgovara.

• 2. Mogu li je progresivno opterećivati?

Kroz vrijeme dodaješ ponavljanja, težinu ili poboljšavaš izvedbu.

• 3. Mogu li je raditi bez boli?

Naporno je jedno. Bol u zglobovima i neugoda nešto drugo.

Ako su odgovori da, vježba možda radi sasvim dobro.

Nemoj stalno tražiti novu vježbu samo zbog boljeg osjećaja.

Daj istoj vježbi vremena da pokaže što možeš napraviti s njom.

Jer na kraju treninga nije najvažnije:

• „Koliko sam danas osjećao mišić?“

Puno korisnije pitanje je:

• „Jesam li kroz posljednjih nekoliko tjedana postao bolji u ovome?“

To je podatak koji vrijedi pratiti.

Slaven